Svakog 1. juna u Crljencu se održava memorijalni fudbalski turnir „General Ljubiša Veličković“, posvećen oficiru Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane koji je tog dana 1999. godine poginuo braneći zemlju.
Ova manifestacija trebalo bi da bude dan sećanja, dostojanstva, sportskog nadmetanja i poštovanja prema čoveku čije ime nosi. Međutim, poslednjih godina sve je vidljiviji jaz između onoga što bi ovaj memorijal morao da predstavlja i onoga u šta se u praksi često pretvara.
Šatra, preglasna muzika i vašarska atmosfera
Iako nosi naziv memorijalnog turnira, ambijent koji prati manifestaciju neretko više liči na vašar nego na dostojanstveno sećanje na jednog generala. Dešavanja pod šatrom pored terena, preglasna folk muzika i kafanska atmosfera ne idu uz ime čoveka kojem je turnir posvećen.
Niko ne spori da narod ima pravo na druženje i okupljanje, ali postoji razlika između sportskog memorijala i vašarskog provoda. Ako se događaj organizuje u znak sećanja na poginulog oficira, onda forma, ton i atmosfera moraju biti u skladu sa tim. Ime generala Ljubiše Veličkovića ne bi smelo da bude samo natpis na plakatu iza kojeg se krije obična šatraška zabava.
Zaboravljena simbolika otvaranja
Oni koji pamte ranije godine turnira znaju da je otvaranje imalo posebnu težinu. Nakon intoniranja himne i postrojavanja ekipa, najprepoznatljiviji trenutak bio je prelet sportskog aviona Aero-kluba „Ljubiša Veličković“ iz Kostolca.
Ovaj aero-klub je nakon pogibije generala poneo njegovo ime u znak sećanja, a njegovi piloti su svake godine na otvaranju memorijala u Crljencu izvodili prelet sportskim avionom i precizno bacali fudbalsku loptu na centar igrališta. Time je turnir simbolično počinjao na način koji je imao smisao, emociju i jasnu vezu sa vazduhoplovstvom kojem je general pripadao.
Danas se, međutim, postavlja pitanje šta je ostalo od te simbolike. Ako se takvi momenti gube, ako se protokol svodi na puko pojavljivanje zvaničnika i formalno otvaranje, onda memorijal gubi upravo ono po čemu je bio poseban.
Javna manifestacija ili privatna promocija funkcionera?
Posebno je problematično to što se turnir organizuje novcem građana, dok lokalna vlast manifestaciju sve češće koristi za sopstvenu promociju. Umesto da u prvom planu budu porodica generala, sportisti, meštani, piloti i ljudi koji čuvaju uspomenu na njega, događaj se pretvara u pozornicu za funkcionersku kampanju.
Fotografisanje, govori, protokolarno isticanje lokalnih čelnika i političko prisvajanje manifestacije finansirane javnim novcem predstavljaju ružnu praksu. Memorijal ne sme biti kulisa za lični marketing bilo kog predsednika opštine, funkcionera ili partijske strukture.
Ako građani plaćaju organizaciju, onda građani imaju pravo i da pitaju: ko odlučuje o programu, koliko sve košta, kome se plaća, ko dobija prostor za promociju i zašto se događaj koji bi trebalo da bude nadstranački pretvara u političku binu?
Vratiti dostojanstvo turniru
Memorijalni turnir „General Ljubiša Veličković“ ne treba ukinuti — naprotiv. Treba ga vratiti njegovoj pravoj svrsi. To znači manje vašarske buke, manje političkog samoreklamerstva, a više dostojanstva, sporta, vojne i vazduhoplovne simbolike, poštovanja prema porodici i očuvanja sećanja na generala.
Crljenac ima manifestaciju koja može da bude primer kako se lokalna zajednica seća svojih zaslužnih ljudi. Ali da bi to bila, mora se prestati sa njenim pretvaranjem u šatru, političku pozornicu i još jednu priliku za slikanje funkcionera.
General Ljubiša Veličković zaslužio je više od toga. Zaslužio je memorijal koji nosi njegovo ime sa ponosom, dostojanstvom i merom.