Na poslednjoj sednici Skupštine opštine Malo Crniće, vladajuća većina je izglasala Plan rada Centra za kulturu za 2026. godinu. Opozicija je upozoravala, tražila dopune i objašnjenja, ali sve je ignorisano. Plan je prošao u obliku u kojem je predložen — bez budžeta, bez jasnih rokova, bez odgovornosti.
Šta su obećali?
U dokumentu je pisalo da će biti novih predstava, festivala, radionica za decu, međunarodne saradnje i apliciranja za evropske fondove. Na papiru sve izgleda lepo i bogato. Ali iza tih obećanja nije stajalo ništa konkretno: ni koliko košta, ni ko je odgovoran, ni kako će se meriti uspeh.
Šta je problem?
- Nema budžeta — odbornici su glasali za plan, a da nisu znali koliko košta.
- Oslanjanje na grantove — sve se zasniva na tome da će „Evropa dati pare“. A šta ako ne da?
- Nema rokova i odgovornosti — niko nije imenovan, nema plana ko šta radi i kada.
- Nema kontrole — bez merljivih ciljeva ne može se pratiti da li je nešto urađeno ili nije.
- Previše obećanja, premalo kapaciteta — zaposleni će biti preopterećeni, a projekti će ostati samo na papiru.
Šta to znači za građane?
To znači da će se naš novac trošiti bez jasnog plana. Da će se obećavati festivali i projekti, a da niko ne zna da li će se zaista održati. Da će se zaposleni mučiti da ispune nemoguće zadatke, a da rezultati budu slabi. Da će se improvizovati, a ne graditi ozbiljna kulturna politika.
Šta je opozicija tražila?
Opozicija je tražila da se plan dopuni:
- da se napravi detaljan budžet po projektima,
- da se odrede odgovorni ljudi i rokovi,
- da se uvedu merljivi ciljevi (KPI) i kvartalni izveštaji,
- da se napravi plan B ako grantovi ne budu odobreni,
- da se uradi analiza kadrova i marketing strategija.
Ništa od toga nije prihvaćeno. Vladajuća većina je odlučila da plan usvoji „kakav jeste“.
Zaključak
Ovo glasanje je pokazalo da se odluke donose bez brige za javni interes. Umesto da se kulturni život opštine gradi na čvrstim osnovama, usvojen je dokument pun praznih obećanja. Kultura zaslužuje podršku, ali ne ovako — ne bez plana, ne bez budžeta, ne bez odgovornosti.
Građani treba da znaju: ovo nije razvoj, ovo je improvizacija.
Naša obaveza je da o tome govorimo, da tražimo odgovornost i da ne dozvolimo da se javni novac troši bez kontrole.
